M blog

TutoralTips

2010-07-29T05:36:00.000-07:00

Vrijeme godišnjih odlično za onog koji se hladi u moru, deprimirajuće za onog koji se još znoji u uredu. Poslovi koji se odrađuju uzrokuju više stresa jer ih je s poluopustošenim tiskarama teško realizirati u rokovima, a pogodovo dok unutarnji sat odbrojava dane do vlastitog bjega.

U takvoj atmosferi poluljenosti i trenutka slobodnog vremena rekoh sebi da treba učiti nešto novo. Raditi nešto kreativno. Kako sam već ustanovila tutoriali su puno više od vježbanja tehnike. Naravno ako date sebe u njihovu realziaciju.

Evo par "tipsa" kako izabrati tutorial:

1) prije nego počnete odrađivati tutorial pogledajte za koji stupanj znanja je prilagođen. Ako ste početnik, a počinjete sa tutorialom punim super cool zahtjevnim efektima osjetiti ćete samo frustraciju jer vam ništa neće ispadati kako treba. A pojma nećete imati zašto je tome tako. A tako je jer ste si dali pretežak zadatak, a ne jer je photoshop glup.

2) Izaberite onaj tutorial čiji finalni rezultat možete iskoristiti u neku vama potrebnu svrhu. Ovo će vam dati dodatnu motivaciju da ga odradite kako treba i da se potrudite oko njega te da ga personalizirate za tu specifičnu namjenu.

3) Odredite si vrijeme koje imate na raspolaganju za tutorial. Računajte si minimalno sat ili dva (i to ako ste poštivali tips br. 1.) Ukoliko budete žurili i preskakali korake kao nebitne nećete dobiti željene rezultate.

4) Izaberite razumljivog autora. Kao i pisci i novinari i bloggeri poneki autori tutoriale pišu jednostavnijim govorom i daju bolje upute nego drugi. Samo čitajući prvi korak možete uvidjeti ako vam stil i opseg informacija odgovara. Ako nekoga ne razumjete u prvom koraku - zatvaranje istog taba uštedjeti će vam puno vremena i živaca.

Moj izbor za ovaj tjedan bio je tutorial za izradu staklenih slova.

Cilj je izgledao ovako:

Moj izražaj je bio ponešto obogaćen:

Spajanje nespojivog

2010-06-07T07:43:00.000-07:00

Kako svaki vid kreativnosti proizlazi iz ideje bitno je da su one svježe; inovativne i neviđene. Važan je faktor iznenađenja. Da nam se prezentira nešto poznato i već 100 put viđeno kroz neku novu perspektivu u neočekivanom kontektsu. Pa da onda iza njega nađemo smisao.

Da bi djelo nekog zainteresiralo, potaklo na razmišljanje ili mu zadržalo pažnju potrebno je da bude takvo da ga se nitko drugi još nije sjetio. Ma kako glupav rezultat bio.
E danas, kad smo se već svega nagledali, je to vraški teško.

Postoji jedna tehnika kojom se autori služe kako bi pokrenuli kreativnost: Nasumice u rječniku otvaraju po dvije ili više riječi i pokušavaju ih spojiti u cjelinu. Zamislite kako vam se obrazi žare dok pokušavate u istu rečenicu (smislenu) ugurati riječi: bicikla, tuna i sumpor. Ili napraviti fotomanipulaciju sa krumpirom i sudnjim danom. Kako ilustrirati bjes i kremu?

Danas je uz pomoć tražilica vrlo lako istražiti ukoliko je netko već nespojivo spojio i sa kojim rezultatom.

Evo par primjera:

medvjed + odjeća

lice +cvjeće

odjeća + lice

boca + lopta

žaba + naranča

luster + violina

vatrogasac + zec

Kombinacije su neograničene.
Kreativa zagarantirana.

A život?

2010-06-02T17:36:00.000-07:00

Da li je život = vrijeme?

Jer kad se vratiš unatrag i razmišljaš o svom životu onda prepričavaš neke događaje; i to najčešće one koji su ti se jako usjekli u sjećanje pa vjeruješ da su vrlo važni. A kao takvi mora da su oblikovali i neki dio tebe kakav si danas. Pa ih prepričavaš kako sastavni dio svog života.

Ako stanemo sekundu i razmislimo o tome; činjenica ostaje da ne pripričavamo sebe i svoje osjećaje nego događanja tijekom nekog vremenskog perioda. Evo; uzeti ću sebe za primjer. Tko sam danas i da me netko nakon 100 godina što se nismo vidjeli pita: " Kako život? "

Odgovor:

Pa evo ništa; radim; imam firmu; organziram si život oko toga. Jebiga; kriza je; nije baš sad super vrijeme, ali ide nekako. Inače; moji su dobro; dobila sam nećaka presladak je mali;... a ostalo niš posebno. Kod tebe?

I vjerujem da ovaj opis može zvučati površno ("I to je tvoj život???"). A kad tamo! Vremenski trenutak. Tko zna kako bi nakon nekoliko mjeseci odgovorila na isto pitanje... možda bi odgovor mogao zvučati:

Ma znaš... bolesna sam; idem na terapije; evo bitno mi je samo da budem zdrava pa ću sve ostalo lako...

Ili ...: A možeš mislit kako je; troje djece; traže svoje... evo samo da mi najmanja krene u školu pa ću se posvetiti sebi i svome stvaralaštvu (?)...

Ili...: E znaš šta; sad sam se vratila iz Indije; bila sam tamo na putovanju života - u samostanu sam upoznala SaiBabu i sve što si ikad o njemu pročitala je istina...

Mogućnosti su bezbrojne. Znači li da nam je život = onome što intenzivno proživljavamo danas? Jesu li događanja u nekom vremenskom intervalu ono što što čini glavne odredinice naših života?Jesteli danas doživjeli nešto što ćete opisivati u vremenu koje dolazi?

Sumnjam. Da se nešto tako bitno događa, biste li vrijeme provodili čitajući blogove?

Inspiracija leži u prijateljima

2010-05-30T14:11:00.000-07:00

Od kako sam počela sa blogom dosta se zaokupljam temom inspiracije. U biti razmišljala sam o njoj i ranije; ali sada od kad mogu izvještavati kao da sam izoštrila čula koja bi me do nje mogla dovesti. I sve više dolazim do zaključka da je u kreativnim osobama ona uvijek prisutna. Onda ju život, posao, obitelj, sport, financije, debljanje i ostalo gurnu po strani. Kao da na tu sposobnost svakodnevno pada fini sloj prašine. Ni ne skužiš kako ti se dogodilo da je odjednom sva zakržljala i poluupotrebljiva.

I zato ju intenzivno tražim. Dok nešto čitam, razmišljam kako je autor došao na ideju? Kad nešto gledam postavljam si pitanje: kako bi to izgledalo da sam ja snimala prilog? Moram priznati da mi ponekad i sam sadržaj izmakne iz fokusa.

Tako mi neki dan prijatelj priča kako je sav u brigama i dvojbama. Redao je žalopoje i između stotina rečenica o težini odluke koju donosi kaže da se osjeća kao da mu je mozak u kupusu. Meni, izoštrenoj na kreativnost izmakne problematika. Ostane mi forma. Pa ju pretvorim u sliku.

Iako, ako ćemo iskreno, uvijek mi je mozak više sličio na karfiol.

Original:

Realizacija inspiracije:

Ocjena uspješnosti potrage za napretkom i kreativnošću:

Utrošeno vremena: 2 sata.

Ocjena naučene nove vještine: 1 - korištena baza postojećeg znanja
Ocjena razvoja kreativnosti: 3 - iz prijateljske konverzacije mozak je postao povrće

Kako se nositi s pozivom na humanitarno djelo?

2010-05-26T12:09:00.000-07:00

Upravo me naljutio index.hr i to ne čak niti nekim svojim naslovom ili tekstom koji poražavajuće utječe na mozak. Za to smo sami krivi ako čitamo. Naljutio me tekst bannera u hederu. Taj pak poziva da prikupimo novce za socijalno najugroženije. Mali anđeo nam to s vrha stranice poručuje.

Nnisam osoba koja će na tuđu nesreću odmahuti rukom i reći da je se to ne tiče. I baš zato jer jesam socijalno osjetljiva me ovo ljuti. Apelira se na ljudskost i prebacuje (ne valjda banner nego naša savjest) ako ne pomognemo. Nije dovoljno da smo savjesni, plaćamo mnogostrane oblike poreza, račune i doprinose, - dakle u svakodnevnom životu dajemo za zajednicu i u državnu kasu. Ali čini se da ne možemo očekivati da socijalne službe i državni instrumenti tim novcima brinu o najugroženijima. To bismo opet trebali mi građani.

Jer index.hr je neizbježan, a formula jednostavna: "Ako ste humani dajte."

Opcija A) Daš. Osjećaš se dobro.

Opcija B) Ne daš. Pa ti savjesti govori da si nehuman. To se kosi sa tvojim mišljenjem o sebi. Onda te to sve ljuti. Onda daš. Ili pišeš blog.

Kreativa i prekvalifikacija

2010-05-22T17:43:00.000-07:00

Prvi "ozbiljan"post je bio objavljan jučer. Nisam mogla vjerovati da nije izazvao revoluciju u mislima i srcima Internet nacije. Morati će to biti zadaća ovog posta.

Kad pomislim na temu prošlog posta nađem se u još većem sranju nego jučer (ako niste čitali radi se o gubitku inspracije za dizaniranje). Spoznaja sranja proizlazi iz tog da sam na dizajn svog; vlastitog bloga potrošila možda sat-dva vremena. I čak jako svjesna da radim za sebe ipak sam radila automatski i nisam mogla/željela/znala izdvojiti ni malo više truda od: skidanja seta ikona, skidanja templatea i minimalne prilagodbe.

Pa kako da se ne pitam se da li da mjenjam struku? Da se npr. počnem baviti proizvodnjom obuće. Pa počnem iz početka. Učiti o čavlima, koži i anatomiji stopala. Zabrijem na to i slijedećih 10 godina šijem tople opanke. Brend imenom "Oblećkice"? Oblećeš se i ideš! Na tulum. Na sprovod. Na posao. Opanci sa mašnama za cure; opanci sa spajalicama za punkere.

Slogan: Povjesni i udobni. Dodatak: Šiveni rukom, protkani entuzijazmom.

Nadam se da će me malodušnost do slijedećeg postanja potpuno napustiti. Jedva čekam da si u glavu vratm u onaj feeling: "I'm designer. I'm so cool. Can't touch this." I opletem MC Hammer ples. U opancima.

Photoshop tutorial: SPRING

2010-05-15T01:57:00.000-07:00

Neki dan me iznenadilo otkiće. Bila sam uvjerena da sam već savladala sve što mi u poslu od Photoshopa treba. Preokret se dogodio kad sam nabasala na neki tuđi file. Layeri sve nekako čudno povezani; jedan drugog mjenjaju, ali ne preko ( kako sam ja navikla) "Layer style's-a" nego nekako čudno sa strelicama na dolje. Pa neki background koji je u vektoru i širi se kako mjenjam Canvas size. Uglavnom, otpala mi vilica.

Prvo sam se ljutila kako je glupo složen taj file! Jer ipak ja radim u Photoshopu barem 10 godina! Pa valjda znam kako dokument treba izgledati. I kratice znam napamet!

A onda skužim: moj pristup ne valja! Radim rutinski. Dokumenti i procesi za njihovu izradu sliče mi ko jaje jajetu. Znam i koristim dobro iskušane efekte i fore koje su upalile već bar 100 puta. Da, znam one kratice koje stalno koristim i automatski ih utipkavam u tastaturu.

Pa me oblije hladan znoj od misli koja mi proleti kroz glavu: Od kad nisam istraživala nove "cake"? Možda godinama? Bljak!

Radje nego da padnem u depru odlučila sam vratiti iskru u svoj rad i naučiti nove trikove! Protiv tromosti mozga i radne rutine za početak sam se počela boriti: Tutorialima.

Startala sam sa tutorialom sa stranice: http://photoshoptutorials.ws - i odmah ju preporučam. Super objašnjava korak po korak; a i svi fajlovi potrebni za izradu dokumenta su linkani za download. Na korisniku je samo da zasuče rukave i klikće. Znanje samo ulazi u glavu :).

Osjećam kako se stare rutine bore za sebe dok ih prekrivaju nikad korišteni alati! Juhu!

Za kraj pogledajte rezultate tutorala.

Njihov predložak izgledao je:

Evo kako je ispala moja verzija:

Ocjena uspješnosti potrage za napretkom i kreativnošću:

Utrošeno vremena: 30-40 min.

Ocjena naučene nove vještine: 4 - naučila sam koristiti Clipping mask i Quick Mask mode
Ocjena razvoja kreativnosti: 1 - samo sam kopirala već stvoreno

Prvi post

2010-05-10T06:16:00.001-07:00

Ovo mi je prvi post.

Kratak je i jadan.

Baš me briga. Prvi se mačići i tako u vodu bacaju.

A onda to onda izgleda ovako: