Inspiracija leži u prijateljima

Od kako sam počela sa blogom dosta se zaokupljam temom inspiracije. U biti razmišljala sam o njoj i ranije; ali sada od kad mogu izvještavati kao da sam izoštrila čula koja bi me do nje mogla dovesti. I sve više dolazim do zaključka da je u kreativnim osobama ona uvijek prisutna. Onda ju život, posao, obitelj, sport, financije, debljanje i ostalo gurnu po strani. Kao da na tu sposobnost svakodnevno pada fini sloj prašine. Ni ne skužiš kako ti se dogodilo da je odjednom sva zakržljala i poluupotrebljiva.

I zato ju intenzivno tražim. Dok nešto čitam, razmišljam kako je autor došao na ideju? Kad nešto gledam postavljam si pitanje: kako bi to izgledalo da sam ja snimala prilog? Moram priznati da mi ponekad i sam sadržaj izmakne iz fokusa.

Tako mi neki dan prijatelj priča kako je sav u brigama i dvojbama. Redao je žalopoje i između stotina rečenica o težini odluke koju donosi kaže da se osjeća kao da mu je mozak u kupusu. Meni, izoštrenoj na kreativnost izmakne problematika. Ostane mi forma. Pa ju pretvorim u sliku.

Iako, ako ćemo iskreno, uvijek mi je mozak više sličio na karfiol.

Original:

Realizacija inspiracije:

Ocjena uspješnosti potrage za napretkom i kreativnošću:

Utrošeno vremena: 2 sata.

Ocjena naučene nove vještine: 1 - korištena baza postojećeg znanja
Ocjena razvoja kreativnosti: 3 - iz prijateljske konverzacije mozak je postao povrće

Kako se nositi s pozivom na humanitarno djelo?

Upravo me naljutio index.hr i to ne čak niti nekim svojim naslovom ili tekstom koji poražavajuće utječe na mozak. Za to smo sami krivi ako čitamo. Naljutio me tekst bannera u hederu. Taj pak poziva da prikupimo novce za socijalno najugroženije. Mali anđeo nam to s vrha stranice poručuje.

Nnisam osoba koja će na tuđu nesreću odmahuti rukom i reći da je se to ne tiče. I baš zato jer jesam socijalno osjetljiva me ovo ljuti. Apelira se na ljudskost i prebacuje (ne valjda banner nego naša savjest) ako ne pomognemo. Nije dovoljno da smo savjesni, plaćamo mnogostrane oblike poreza, račune i doprinose, - dakle u svakodnevnom životu dajemo za zajednicu i u državnu kasu. Ali čini se da ne možemo očekivati da socijalne službe i državni instrumenti tim novcima brinu o najugroženijima. To bismo opet trebali mi građani.

Jer index.hr je neizbježan, a formula jednostavna: "Ako ste humani dajte."

Opcija A) Daš. Osjećaš se dobro.

Opcija B) Ne daš. Pa ti savjesti govori da si nehuman. To se kosi sa tvojim mišljenjem o sebi. Onda te to sve ljuti. Onda daš. Ili pišeš blog.

Kreativa i prekvalifikacija

Prvi "ozbiljan"post je bio objavljan jučer. Nisam mogla vjerovati da nije izazvao revoluciju u mislima i srcima Internet nacije. Morati će to biti zadaća ovog posta.

Kad pomislim na temu prošlog posta nađem se u još većem sranju nego jučer (ako niste čitali radi se o gubitku inspracije za dizaniranje). Spoznaja sranja proizlazi iz tog da sam na dizajn svog; vlastitog bloga potrošila možda sat-dva vremena. I čak jako svjesna da radim za sebe ipak sam radila automatski i nisam mogla/željela/znala izdvojiti ni malo više truda od: skidanja seta ikona, skidanja templatea i minimalne prilagodbe.

Pa kako da se ne pitam se da li da mjenjam struku? Da se npr. počnem baviti proizvodnjom obuće. Pa počnem iz početka. Učiti o čavlima, koži i anatomiji stopala. Zabrijem na to i slijedećih 10 godina šijem tople opanke. Brend imenom "Oblećkice"? Oblećeš se i ideš! Na tulum. Na sprovod. Na posao. Opanci sa mašnama za cure; opanci sa spajalicama za punkere.

Slogan: Povjesni i udobni. Dodatak: Šiveni rukom, protkani entuzijazmom.

Nadam se da će me malodušnost do slijedećeg postanja potpuno napustiti. Jedva čekam da si u glavu vratm u onaj feeling: "I'm designer. I'm so cool. Can't touch this." I opletem MC Hammer ples. U opancima.

Photoshop tutorial: SPRING

Neki dan me iznenadilo otkiće. Bila sam uvjerena da sam već savladala sve što mi u poslu od Photoshopa treba. Preokret se dogodio kad sam nabasala na neki tuđi file. Layeri sve nekako čudno povezani; jedan drugog mjenjaju, ali ne preko ( kako sam ja navikla) "Layer style's-a" nego nekako čudno sa strelicama na dolje. Pa neki background koji je u vektoru i širi se kako mjenjam Canvas size. Uglavnom, otpala mi vilica.

Prvo sam se ljutila kako je glupo složen taj file! Jer ipak ja radim u Photoshopu barem 10 godina! Pa valjda znam kako dokument treba izgledati. I kratice znam napamet!

A onda skužim: moj pristup ne valja! Radim rutinski. Dokumenti i procesi za njihovu izradu sliče mi ko jaje jajetu. Znam i koristim dobro iskušane efekte i fore koje su upalile već bar 100 puta. Da, znam one kratice koje stalno koristim i automatski ih utipkavam u tastaturu.

Pa me oblije hladan znoj od misli koja mi proleti kroz glavu: Od kad nisam istraživala nove "cake"? Možda godinama? Bljak!

Radje nego da padnem u depru odlučila sam vratiti iskru u svoj rad i naučiti nove trikove! Protiv tromosti mozga i radne rutine za početak sam se počela boriti: Tutorialima.

Startala sam sa tutorialom sa stranice: http://photoshoptutorials.ws - i odmah ju preporučam. Super objašnjava korak po korak; a i svi fajlovi potrebni za izradu dokumenta su linkani za download. Na korisniku je samo da zasuče rukave i klikće. Znanje samo ulazi u glavu :).

Osjećam kako se stare rutine bore za sebe dok ih prekrivaju nikad korišteni alati! Juhu!

Za kraj pogledajte rezultate tutorala.

Njihov predložak izgledao je:

Evo kako je ispala moja verzija:

Ocjena uspješnosti potrage za napretkom i kreativnošću:

Utrošeno vremena: 30-40 min.

Ocjena naučene nove vještine: 4 - naučila sam koristiti Clipping mask i Quick Mask mode
Ocjena razvoja kreativnosti: 1 - samo sam kopirala već stvoreno

Prvi post

Ovo mi je prvi post.

Kratak je i jadan.

Baš me briga. Prvi se mačići i tako u vodu bacaju.

A onda to onda izgleda ovako: